Pod naslovom „Djedovina u srcu i stihu“ u svetokriškoj Žitnici, 6. studenog ove godine održana je druga večer zavičajno – domoljubne poezije. Organizatori događanja bili su Općinska knjižnica i čitaonica Sveti Križ Začretje i udruga „Djedovina“, a recitalom su se uključili u obilježavanje Mjeseca hrvatske knjige. Bila je to književna večer domaćih zavičajnih književnika i njihovih gostiju. Brigita Gašparić i Mihaela Kučko interpretirale su kajkavske i štokavske stihove i prozu Marije Lamot, Marije Hlebec, Božene Kos, Mladenke Crneković, Vladimira Šuka, Đurđe Lovrenčić, Verice Jačmenice – Jazbec, Ljubice Komljenović, Nade Jačmenice i Miroslava Lovrenčića. Uz ljepotu književne riječi, organizatori su željeli pokazati i zavičajno u suvremenoj kulturi odijevanja. Stoga je tijekom večeri desetak mladih djevojaka prezentiralo kako se na atraktivan i skladan način u suvremene i mladenačke odjevne kombinacije mogu uklopiti elementi narodne nošnje, veza, čipke…
Cijelo su druženje glazbom popratili srdačni svetokriški tamburaši. Program je vodila predsjednica udruge „Djedovina“, Doroteja Jačmenica Pušenjak koja je, smještajući ovo događanje u Mjesec hrvatske knjige, istaknula: “Uz standardni književni jezik, tu je, naravno, i kajkavski idiom čiji sudbinski uspjeh ne možemo ne spomenuti. Naime, od njegova povijesnog žrtvovanja za štokavštinu, kroz raznovremenska zapostavljanja i omalovažavanja, ove ga je godine Međunarodna organizacija za standardizaciju uvrstila u svjetske jezike. Za ovaj uspjeh treba zahvaliti udruzi Kajkavska renesansa koja se nije mirila sa činjenicom da je kajkavski tek dijalekt i višegodišnjim trudom i naporima uspjela je njegov status uvelike promijeniti. Kako su kriteriji za ovu nominaciju uzeti iz kajkavske književnosti od 16. do 19. te ponešto iz 20. stoljeća, kajkavski je uvršten u povijesne jezike. No, da je itekako živ i bogat, sveprisutan i u neprestanom razvoju i mijeni, te je naša istinska djedovina u srcu i stihu, ne treba dokazivati. Treba ga samo voljeti, pisati, govoriti i slušati”. Uz vedre tamburaške taktove, više generacija brojnih posjetitelja završilo je večer u ugodnom druženju s kojega su, uz lijepe književno – modne dojmove, u zavičajnom duhu ponijeli i mali pinklec s medenjakom, “kej nebi prešlji dima prazne ruk”.
