Održana je večer poezije i proze «Košara snova»

U Literarnom salonu Jačmenica održana je večer poezije i proze «Košara snova» Nade Jačmenice. Susret je bio osmišljen i ostvaren uoči šezdesete autoričine životne obljetnice, a nazočili su mu prijatelji lijepe riječi iz Svetoga Križa Začretja te više mjesta i gradova naše županije. Po želji i na poziv autorice, stihove je interpretirala vrsna dramska umjetnica, Ljiljana Bogojević. I sama zagorskih korijena te profinjenoga senzibiliteta, publici je vrhunski dočarala najnježnije stihove kao i prštavu dinamiku atmosfere kajkavske humoreske «S cugem h Zagreb». Voditeljica programa, Doroteja Jačmenica Pušenjak, prisutne je pozdravila «veseljem što će zajedno osluškivati neku tajnu vezu treptaja riječi i uzdaha gitara dok sljubljeni zapliću ljepotu». Gitare su bile u rukama mladih glazbenika Antonia Kapuste i Antonia Ariha iz Krapinskih Toplica. Doroteja je ujedno interpretirala haiku stihove s naglaskom na kajkavskom idiomu koji je uspješno savladao i tu japansku pjesničku formu. Program je svojim profesionalnim i emotivnim osvrtom obogatila i prof. Višnja Prpić Dugonjić, autoričina prijateljica iz djetinjstva koja dobro poznaje njezin književni opus. Sabirući poeziju ljubavne, refleksivne i duhovne tematike te humorističku prozu i haiku na standardu i kajkavskom narječju, naglasila je autoričin senzibilitet te širinu i raznolikost izričaja. Večer poezije korizmenim je duhom uokvirila prigodna izložba autoričinih cvjetnih raspela istaknuvši portrete utemeljitelja muzejske zbirke i literarnoga salona, Marije i Stjepana Jačmenice. Njima je bila posvećena i posljednja pjesma večeri pod naslovom «Moji dragi, siedi anjgeli». Autorica je na kraju svojim gostima zahvalu i pozdrav uputila mislima: «Hvala vam što ste ovu večer proveli u mojoj košari snova. Sigurna sam da ju ima i svatko od vas, ali drugačije sazdanu i drugdje skrivenu. Ako ih nježno prožmemo i češće otvaramo, vjerujem da bi ovaj ogrubjeli svijet bio ljepši i bolji». Na rastanku, svaki je posjetitelj iz košare snova zagrabio jedan haiku te ga ponio sa sobom za sjećanje ili možda kao inspiraciju za novi susret.