Mršićeva knjiga Životno zajedništvo piše o tomu, na što je globalizacija natjerala vrstu Homo sapiens. Prema knjizi, kapital je u nastojanju da globalizira poslovanje globalizirao i našu vrstu. Tjerao je lisicu, a istjerao vuka. Vladanje globaliziranom vrstom, ne može se više voditi iz jednog svjetskog središta ili iz malog broja središta vlasti. Vladanje vrstom treba prepustiti njoj samoj. Vrstu očekuje prilagodba vlastitoj globalnosti, jer je vrsta dosad bila zatvorena u države, u kojima su pripadnici naše iznimne, mudre i poduzetne vrste bili podanicima. U drugim vrstama nema podaništva. Vrstu čeka golem i odgovoran posao prilagodbe okolnostima koje ona sama mijenja, ali i posao njegovanja i zaštite okoliša od kojega vrsta živi. Te poslove ne mogu obavljati kapital i tržište. Kako bi to vrsti pošlo od ruke, ona treba odgajati svoju mladunčad da kao jedinu pripadnost ili identitet prihvati pripadnost vrsti i zemljopisnom prostoru, na kojemu će ona u životnoj zajednici, skupno izgrađivati životni prostor.
