2. Izložba 2. 3. 2017. do 1.V. 2017. Korizmene teme “Križni put” i “Krajputaši”.
U Lovrenčićevom svijetu stvari imaju dušu, ptice su slobodne, zaljubljene i raspjevane, prepoznaju se zakrabuljene laži, oživljuju tajne skrite u dubini srca, a Lovrenčić se poistovjećuje s mačkom koji uspijeva upozoriti na neostvarene želje. Na mnogim slikama mačak iz prikrajka pozorno promatra zbivanja na domaćoj sceni da ih umjetnik Ivek pretvori u djelo koje postaje trajno svjedocanstvo stvaralačkog života i ljubavi prema rodnom kraju, njegovom Svetom Križu Začretju kamo se uvijek rado vraćao.
U ovo Korizmeno doba dvorac želi posebno potsjeti na Lovrenčićev svjetonazor i nedovoljno isticani dio umjetnikovog opusa koji svjedoči da mu je Isus na križu cijeloga života bio drag sugovornik. S Isusom je vodio svedodirni intimni dijalog koji je desetljećima upisivao u svoj dojmljiv i poetičan likovni dnevnik. To svjedoče grafički listovi u likovnoj mapi „Krajputaši” objavljenoj u ediciji „Signum tempore” 1998. godine. Premda zlodusi vremena prijete u bezbroj pojavnih oblika i vrebaju od kolijevke do smrti, putnika na zagorskim raskrižjima bodri poruka Krajputaša koji poziva na dobrotu i po cijenu žrtve (“Uz jezuša Krajputaša i likovne zapise Ivana Lovrenčića, Jankovdvor 2007.). To potvrđuje i posljednje Lovrenčićevo djelo, 12 postaja križnog puta, koje je u pokloncima na putu do Trškog vrha prema originalnim slikama Ivana Lovrenčića izveo Eugen Kokot, a koje su reproducirane uz tekstove Luke Paljetka u knjizi “Križni put” ( Nakladni zavod Matice hrvatske i Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2002.).
