Rektorova nagrada stigla u Sveti Križ Začretje

Na zagrebačkom su Sveučilištu 18. lipnja dodijeljene Rektorove nagrade za najuspješnije studentske radove i projekte u akademskoj godini 2014./2015. Jedna od ovih prestižnih nagrada stigla je u Sveti Križ Začretje, Doroteji Jačmenici Pušenjak, studentici četvrte godine Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pokazujući velik interes za najširu tematiku pravničke struke te zavidnu empatiju za najosjetljivije i ugrožene, ona je zaustavila svoju pozornost na sudbini i društvenom statusu djece čiji su roditelji na izdržavanju kazne zatvora. Svjesna da ova tema u hrvatskoj pravnoj literaturi nije dovoljno istražena, odlučila je njenom rasvjetljavanju dati svoj doprinos. S kolegicom istog senzibiliteta i razmišljanja, Anom Krakan iz Kutine, upustila se u višemjesečni istraživački rad pod naslovom: „Djeca u sjeni: od marginalizacije do aktualizacije, Društveni i pravni položaj djece čiji su roditelji na izdržavanju kazne zatvora“. Autorice su provele istraživanje u nekoliko hrvatskih zatvora i kaznionica intervjuirajući šezdesetak roditelja – zatvorenika. Također su ostvarile online anketu s uzorkom od devetstotinjak osoba što je rezultiralo radom od petstotinjak bilježaka na dvijestopedeset stranica koji su njihovi mentori predložili za Rektorovu nagradu. U preporuci i obrazloženju mentora o udovoljavanju kriterijima izvrsnosti studentskog rada, između ostalog, stoji: …“Radi se o temi koja, posebno na studentskoj razini, nije obrađivana u hrvatskoj pravnoj literaturi zbog čega rad posebno dobiva na važnosti i vrijednosti“…“U cjelini, rad svojim opsegom i iznad svega kvalitetom znatno nadilazi standardne studentske pisane radove i predstavlja doprinos hrvatskoj pravnoj znanosti“… Na pitanje o nastanku ideje za nagrađeni rad, Doroteja odgovara: „Razmišljajući o sudbinama djece čiji su roditelji zatvorenici, uvidjela sam njihov specifičan položaj u našem društvu. Naime, odlaskom roditelja u zatvor, dijete ostaje bez jednog ili oba roditelja, u znatno otežanoj emotivnoj, a često i financijskoj situaciji, a prati ga i društvena osuda zbog kaznenog djela roditelja. Upravo zbog toga ova djeca zaslužuju više pozornosti nego li im se u hrvatskoj javnosti do sada pridavalo“. Ana se prisjeća „zatvorskih dana“: „U razgovoru s roditeljima – zatvorenicima do izražaja je uvijek najviše dolazila njihova roditeljska strana osobnosti. Unatoč njihovom statusu i razlozima boravka u zatvoru/kaznionici dojmljivo je kako je njihova osnovna i trajna misao bila briga za svoju djecu“.
Uz stručni dio rada, autorice su osmislile i humanitarnu aktivnost u kojoj su im, između ostalih donatora, pomogle i svetokriške udruge „Creativitas“ i „Djedovina“. Tako će zatvori u kojima je istraživanje provođeno, za djecu – posjetitelje i djecu rođenu „iza rešetaka“ koja tamo s majkama i obitavaju, dobiti slikovnice, bojanke, bilježnice te pisaći pribor i bojice kako bi im život i druženje s roditeljima u ovim specifičnim uvjetima bili što ugodniji i sadržajniji.