Izložba Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu autora Ivice i Kristine Mareković otvorena je u utorak, 20. kolovoza u dvorcu “Sveti Križ” u Svetom Križu Začretju. Izložbu čini dvadeset i pet slika koje prikazuju hrvatske svece i blaženike.
Nazočne je pozdravila vlasnica Dvorca Mirna Flogel Mršić, o izložbi je govorio likovni kritičar Stanko Špoljarić, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente ml. i sami autori Ivica i Kristina Mareković. Izložbu je potom otvorio načelnik općine Sveti Križ Začretje Marko Kos, a glazbeni dio ispunile su članice vokalne skupine Kirjales. Organizator izložbe je Nacionalno svetište svetog Josipa iz Karlovca, a suorganizatori su Udruga Dr. Stjepan Kranjčić i Galerija Laudato. Ova je izložba nakon Križevaca bila postavljena u Karlovcu, a nakon Svetog Križa Začretje bit će postavljena u Sisku, Čapljini, Šibeniku, Dubrovniku, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u župi bl. Augustina Kažotića, u župi sv. Leopolda Mandića u Zagrebu, u Splitu te Puli.
“Zahvaljujući gospođi Kseniji Abramović, direktorici Laudato televizije i sakralne galerije Laudato te gospođi Tanji Baran, predsjednici Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”, ova je izložba kroz proteklih deset godina pridonijela intenzivnijem poznavanju i štovanju hrvatskih svetaca i blaženika te, putujući po Hrvatskoj, pronosila sadržaj hrvatske svetosti”, kazao je mons. Antun Sente ml. te je pobliže predstavio projekt Dani hrvatskih svetaca i blaženika koji je potekao kao djelo Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”. Želeći raditi na promociji hrvatskih svetaca i blaženika, objedinili su popis te je tako rođena ideja pokretanja izložbe Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu. Svake godine jedan umjetnik, ili jedna obitelj umjetnika, dobila je zadatak oslikati hrvatske svece i blaženike i one na putu za oltar. Od ove godine brigu oko organizacije preuzelo je Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu. Jedanaesta Izložba hrvatskih svetaca i blaženika koja je u svibnju ove godine predstavljena u Križevcima, a djelo je Ivice Ivana i Kristine Mareković, nakon što je prezentirana u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, postavljena je u Dvorcu Sveti Križ Začretje, nakon čega putuju u Sisak, Čapljinu, Šibenik, Dubrovnik, u Zagreb na tri lokacije, a svoje će putovanje završiti u Puli. Želja je organizatora svima približiti hrvatske svece i blaženike koji su definitivno dobar ‘brend’ naše Domovine. “Događa se, naime, ponekad, da naše svece i blaženike više prepoznaju neki drugi nego mi sami”, rekao je mons. Sente. Ova izložba želi potaknuti snažnije štovanje naših Božjih ugodnika. Napomenuo je i da je izložba prodajnog karaktera kako bi se omogućilo i postavljanje daljnjih izdanja.
Predstavljajući slike, prof. Stanko Špoljarić je kazao kako su autori ovogodišnje izložbe dvoje akademskih slikara iz Sela kod Siska, Ivan Mareković i njegova kćer Kristina iz Siska. “Oboje u prikazu odabranih motiva njeguju svoj način oblikovanja, Ivan mjeru ekspresionističke otvorenosti (proistekle iz dominante njegovog opusa, pejzaža), a Kristina naglašen stupanj opisnosti karakterističan za njene figurativne kompozicije. Kod Ivana i Kristine postoji jasna jezgra realističnog jer, konačno, radi se o portretima. S donekle specifičnim problemom, ne poznamo fizički izgled svetaca i prošlosti. Ono što znamo (iako i to ne uvijek precizno) je životna dob i neke druge značajke pa te činjenice postaju okvir prikaza. No, možda je to dodatna zahtjevnost i prednost, jer sloboda interpretacije portreta je tako veća. Ivan Mareković unio je dvije novine, postavljajući lik sveca u krajolik ili vedutu zavičajnog karaktera, sa zdanjima i pejzažnim citatima gotovo simboličnim za određeni ambijent (bilo je povremeno takovih primjera dakako i ranije) i u mnogome proširio broj portreta svetaca i blaženika, i izvan onih „popularnih“. Mareković gestualnošću poteza i kolorističkom ravnotežom radi kompozicije relativno složenog scenarija, premda je figura sveca ili blaženika naravno u prvom planu. S mnogo pažnje razrađuje sve detalje, primjerice vidove habita u pripadnosti crkvenom redu, crkvenoj časti koju su pojedici obnašali, unašanju palmi kod prikaza mučenika, marnom opisu povijesne sakralne arhitekture u gradu života svete osobe. Kristina se u svom pristupu odlučila za reduciranu slikarsku scenu. Koncentrirala se na prikaz samog svetaca, jasan odnos figure i fonda. Čistom bojom malih tonskih pomaka, obogaćenih svjetlom, Kristina gradi vrijednosti inkarnata lica, redovničke odjeće i same pozadine. Čitkom obrisnom linijom opisano je tijelo, jasno razgraničeno od dubine prostora. I kod Ivana i Kristine svaka slika, razumljivo, zaokruženo je djelo no i karika u tvorbi zajedništva, dar neba i dar umjetnika, koji su s istinskom umjetničkom iskrom, talentom i odgovornošću pristupili motivu, slikama koje su i više od slika. Otvorene predanjem onom najdubljem u čovjeku, duhovnosti”, kazao je tom prigodom likovni kritičar Špoljarić.
Sami autori zahvalili su na mogućnosti sudjelovanja u ovom projektu te iskazali zadovoljstvo što su se odazvali iako im je rok izrade slika od dva mjeseca bio veoma ograničen. “Ujedno moram priznati da ni sam nisam znao koliko svetaca ima hrvatski narod. Slikajući ih, obogaćen sam njihovim svetim životom. Osobito me se dojimo blaženi Miroslav Bulešić koji je završio mučeničkom smrću od ondašnje komunističke vlasti”, kazao je tom prigodom Ivica Mareković. Otvarajući izložbu Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu, načelnik opčine Sveti Križ Začretje Marko Kos zahvalio je organizatorima i autorima te kazao kako će ova izložba biti dodatna kulturna ponuda u nadolazećem Tjednu kulture zabave i sporta, koji naša općina organizira već pedeset i jednu godinu.
Donosimo i kratki prikaz hrvatskih svetaca i blaženika koji je pripremila Gordana Krizma, medijska suradnica Porečke i Pulske biskupije.
Trojica svetaca Katoličke Crkve u Hrvata
Sv. Nikola Tavelić rođen je u Šibeniku oko 1340., a mučeničkom smrću svoju je vjernost Isusu Kristu posvjedočio 1391. u Jeruzalemu, gdje je zbog misionarskog djelovanja osuđen na smrt. Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru ili Splitu, a vjerojatno je neko vrijeme bio i na studiju u Italiji. Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u franjevačkom redu, posebice u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. odobrio je 1889. njegovo štovanje, a papa Pavao VI. proglasio ga je svecem 1970. u Vatikanu, u nazočnosti više od 20 tisuća Hrvata iz svih krajeva svijeta.
Kapucina i ispovjednika Leopolda Bogdana Mandića svetim je 1983. proglasio papa Ivan Pavao II., a prije toga 1976. beatificirao ga je papa Pavao VI.. Leopold Mandić rođen je 1866. u Herceg Novom (Crna Gora), a umro je 1942. u Padovi u Italiji. Sjemenište je pohađao u Udinama, redovničko odijelo kapucina odjenuo je u Bassanu, a nakon završenog studija zaređen je za svećenika 1890. godine. Djelovao je u Zadru, Rijeci, Kopru i Veneciji te najdulje u Padovi, gdje je 40 godina proveo u službi svećenika ispovjednika. Tijelo mu je neraspadnuto preneseno s gradskog groblja u Padovi u kapelicu do crkve u kojoj je ispovijedao.
Treći svetac među Hrvatima je Marko Križevčanin, koji je svoju vjernost Svetoj Stolici posvjedočio mučeničkom smrću 1619. u Košicama u Slovačkoj, gdje su ga Kalvini pogubili jer je odbio odreći se vjernosti papi. Gotovo četiri stoljeća poslije, 1995., u istome mjestu papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim. Blaženikom ga je 1905. proglasio papa Pio X.. Marko Križevčanin rođen je u Križevcima 1589., studirao je u Grazu, nakon čega je zaređen za svećenika. Vratio se u domovinu te je neko vrijeme radio u Zagrebačkoj biskupiji. Nakon toga povjerena mu je služba ravnatelja sjemeništa u Trnavi u Slovačkoj.
Hrvatski blaženici
Pokojnog zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženikom 1998. u hrvatskome nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Stepinac je rođen 1898. u Brezariću u blizini Krašića, a umro je u kućnom pritvoru 1960. godine. Komunističke vlasti su ga na montiranom političkom procesu 1946. osudile na 16 godina robije. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do smrti u kućnom pritvoru u Krašiću. Hrvatski sabor poništio je 1992. sudsku presudu i osudio politički sudski postupak protiv Stepinca. Za njegovu hrabrost i svjedočko trpljenje papa Pio XII. uvrstio ga je 1953. u Zbor kardinala. Bogoslovni nauk Stepinac je završio u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 1930. godine. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Dominikanac i biskup Augustin Kažotić rođen je oko 1260. u Trogiru, a umro je u Luceri u Italiji 1323. godine. Papa Benedikt XI. imenovao ga je 1303. biskupom Zagreba. Uveo je u katedrali zajedničko moljenje časoslova te utemeljio katedralnu školu za svećenike pripravnike i za laike. Tijelo mu čuvaju u gradskoj katedrali u Luceri, gdje je godinu dana biskupovao, a dio moći u njegovoj kapeli u zagrebačkoj katedrali. Blaženim ga je proglasio 1702. papa Klement XI.
Blaženi Gracija iz Mua, augustinac i pustinjak, rođen je 1438. u Muu, malome selu u Boki Kotorskoj, a umro je 1508. na otočiću sv. Kristofora u Veneciji, gdje je proveo posljednje godine života. Budući da nije bio zadovoljan životom ribara i mornara, počeo je živjeti u samostanu augustinaca. Odlučivši se za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Papa Leon XIII. odobrio je trajno štovanje skromnog redovnika Gracije i 1889. proglasio ga blaženim.
Vjernik – laik blaženi Ivan Merz, katolički intelektualac i apostol hrvatske mladeži, rođen je u Banjoj Luci u BiH 1896., a umro je u Zagrebu 1928. Nakon tromjesečnog boravka u Vojnoj akademiji, počeo je studirati u Beču, a studij je prekinuo zbog Prvoga svjetskog rata. Pozvan je u vojsku i poslan na talijansko bojište, gdje je ostao do 1918. U Beču je nastavio studij književnosti, koji je završio u Parizu. Nakon toga dolazi u Zagreb, gdje je bio profesor francuskoga i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, a 1923. doktorirao je na Filozofskom fakultetu. Aktivno je radio na odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji “Hrvatski Orlovski Savez”. Posmrtni ostatci bl. Ivana Merza preneseni su 1977. sa zagrebačkoga groblja Mirogoja u baziliku Srca Isusova, kamo je za života svaki dan dolazio na misu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2003. godine u Banjoj Luci.
Blaženi Jakov Zadranin, franjevac i redovnik, rođen je u Zadru oko 1400., a umro je 1490. u samostanu u Bitettu, nedaleko od talijanskoga grada Barija. Mlad je stupio u franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru. Nije bio svećenik, nego samo redovnik. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. za franjevački red. Papa Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji.
Blaženi Julijan iz Bala, franjevac i svećenik, rođen je u Balama oko 1300., a umro je 1349. godine. Mlad je stupio u franjevački red, a nakon studija filozofije i teologije zaređen je za svećenika. Najveći dio života proveo je u samostanu sv. Mihovila u blizini Bala. Često je išao po istarskim selima i gradovima, propovijedao i dijelio svete sakramente, a posebice se istaknuo kao čovjek koji donosi mir među zavađene obitelji i skupine građana. Građani Bala izabrali su ga za svojega zaštitnika kako svjedoči “Općinski statut” iz 1477. godine.
Blažena Marija od Propetog Isusa Petković rođena je u Blatu na Korčuli 1892. u imućnoj obitelji Marije i Antuna Petkovića Kovača, a umrla je u Rimu na glasu svetosti 1966. Na poticaj duhovnog voditelja, dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića, utemeljila je 1920. godine Družbu kćeri milosrđa, trećeg samostanskog reda sv. Franje, sa svrhom da preko djela milosrđa širi spoznaju Božanske ljubavi i milosrđa. Na redovničkom odijevanju dobila je ime Marija Propetog Isusa i izabrana je za vrhovnu poglavaricu te družbe. Na početku su redovnice u Blatu vlastitim radom uzdržavale do tristo siromašne djece, pomagale su mnogim sirotama i udovicama, a blažena Marija otvorila je i mnoga prihvatilišta za djecu u Slavoniji, Vojvodini, Makedoniji i Srbiji te po Latinskoj Americi. Pokopana je na rimskome groblju Campo Veranu, a tri godine poslije njezini su ostatci preneseni u kućnu kapelicu vrhovne uprave, gdje su počivali do 1998., kada su preneseni u kriptu samostanske kapelice Krista Kralja, u rodno joj Blato. Na trećem pohodu Hrvatskoj 2003. godine, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je u Dubrovniku prvom blaženicom samostalne Hrvatske.
Dominikanka, blažena Ozana Kotorska rođena je u Releziju 1493., mjestu u brdima ponad staroga grada Kotora, a umrla je u Kotoru 1565. Radila je kao kućna pomoćnica u Kotoru. Bila je uzorna djevojka i u slobodno vrijeme naučila je čitati i pisati. Osim na materinskom jeziku, duhovne knjige, osobito Sveto pismo, čitala je i na latinskome i talijanskom jeziku. Najprije je živjela kao pokornica uz crkvu sv. Bartola, a 1515. ušla je u dominikanski treći red, položila redovničke zavjete i nazvala se Ozanom u čast bl. Ozane iz Mantove, koja je 1505. umrla na glasu svetosti. Kad je potres srušio njezino siromašno prebivalište, 1521. preselila se uz crkvu sv. Pavla, gdje počinje njezin vrlo strogi pokornički život. U maloj sobi u molitvi i pokori provela je 44 godine. Tijelo joj je do 1807. bilo neraspadnuto te je iz crkve sv. Pavla, koju je francuska vojska pretvorila u skladište, preneseno u crkvu sv. Marije. Postupak za proglašenje blaženom počeo je u Kotoru 1905. i završen je u Rimu, a papa Pio XI. odobrio je njezino štovanje 1927. godine.
Među Drinskim mučenicama, koje su 2011. godine proglašene blaženima, su dvije Hrvatice: predstojnica časna sestra Jula Ivanišević, rođena u Starom Petrovom Selu i časna sestra Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla, rođena u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara.
U tijeku je kanonski postupak za proglašenje blaženima: krčkog biskupa Antona Mahnića, zagrebačkog pomoćnog biskupa Josipa Langa, franjevca Vendelina Vošnjaka, laikinje Marice Stanković, franjevca Ante Antića, zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića te franjevca Ive Perana.
Svećenik Miroslav Bulešić najnoviji blaženik
Beatifikacija svećenika Miroslava Bulešića bila je 28. rujna 2013., u pulskoj Areni, a misu je predvodio predstavnik pape Franje, prefekt Kongregacije za kauze svetih, kardinal Angelo Amato, zajedno sa svim hrvatskim biskupima. Na beatifikaciji je bilo oko 17 tisuća hodočasnika te više od 700 svećenika iz domovine i inozemstva.
Miroslav Bulešić rođen je 1920. u Čabrunićima, Svetvinčenat, a za svećenika je zaređen 1943. U kolovozu 1947. u Buzetu je bio službeni pratitelj izaslanika Svete Stolice Jakoba Ukmara, koji je u župnoj crkvi dijelio sakrament krizme, što su jugokomunisti 23. kolovoza htjeli spriječiti, no nisu uspjeli. Dan poslije na Sv. krizmi u Lanišću komunisti su napali Miroslava Bulešića u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Od rana je umro, a izaslanik Svete Stolice teško je pretučen. Jugokomunističke vlasti nisu dopustile da svećenik Bulešić bude pokopan u rodnoj župi u Svetvinčentu, pa je pokopan u Lanišću. Njegovo je tijelo tek 1958. preneseno na groblje u Svetvinčenat, a 2003. u posebnu kriptu u zidu župne crkve. Počinitelji i inicijatori ubojstva dobili su vrlo male kazne, za razliku od osoba koje su pokušale spriječiti zločin, koje su dobile višegodišnje zatvorske kazne.
Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić ističe kako je beatifikacija Miroslava Bulešića vrlo važna jer je on pokazao što znači biti dosljedan čovjek, slijediti određene ideale, pa i po cijenu života.
“Miroslav Bulešić velika je poruka čitavoj Hrvatskoj, osobito u ovo vrijeme, da uzdignemo pogled prema višim idealima i da se ne bojimo napada koji dolaze, bilo s lijeve, bilo s desne strane”, poručio je kardinal Bozanić.
