Malo je naselja koja su uspjela očuvati svoju naočitu urbanu ili ruralnu fizionomiju kao što je uspjelo Svetom Križu Začretju, mjesto koje se smjestilo na brežuljku u dolini rijeke Krapinčice, gdje se ona spaja s potocima Šemnicom i Pačetinom. Uz cestu Zagreb – Macelj , gotovo na pola puta između Zaboka i Krapine, na visoravni niskog brežuljka, između triju arhitektonskih jačih masa vertikala – crkve (zapad), razvedene horizontale dvorca s pratećim gospodarskim objektima (istok) i nove zgrade osnovne škole (sjever), smjestio se Sveti Križ Začretje.
Prvi dio naziva mjesta, Sveti Križ, nastao je po crkvi posvećenoj Svetom Križu. O drugom dijelu naziva mjesta Začretje postoje dvije verzije. Samo mjesto smjestilo se na povišenom tlu okruženim samim lugovima. Na površinama današnjih sjenokoša bila je nekad krasna hrastova šuma zvana “hrastina”. Narod je takav lug nazivao “čret”. Stoga bi jednostavno rekli: “Idemo za čret” te je s vremenom nastalo Začretje. Druga je verzija da “čret” znači močvarno područje, pa je iza toga “čreta” odmorište. Tako je s vremenom nastalo Začretje.
Nisu nam poznati podaci o osnutku župe u Svetom Križu Začretju, no svakako pripada među starije župe ovog kraja. Spominje se u prvom popisu župa Zagrebačke biskupije, što ga je godine 1334. sačinio Ivan Arhiđakon Gorički. Osobito je zanimljiv podatak iz 1233. godine, kao ugarski kralj Bela IV., bježeći pred neprijateljem, sa svojom pratnjom zapinje u današnjoj Bedekovčini. Ondje mu je majstor popravljao kočiju, a on mu je zauzvrat darovao posjede i plemićku titulu. Budući da je Bedekovčina pripadala župi Sveti Križ Začretje, možemo zaključiti da je župa u Svetom Križu Začretju postojala već tada. Crkva Svetog Križa nalazila se na posjedu nekog Petra, sina Nuzlinova, a zapis iz 1334. godine spominje je pod nazivom “item ecclesiae sanctae crucis petri filii nuzlini”.
Sadašnja župna crkva, koja dominira prostorom glavnog trga u samom mjestu, potječe iz 12. stoljeća. I samo mjesto i crkva doživljavali su preuređenja. Od stare gotičke građevine sačuvano je kamenje u zidovima jednog dijela sadašnje lađe crkve. Najveće preuređenje doživjela je u prvoj polovici 18. stoljeća. Dograđene su kapele Svetog Josipa i Presvetog Srca Isusova te sadašnji toranj i pjevalište. Premješten je i ulaz u crkvu, sa zapadne na istočnu stranu. Osobito je vrijedno spomenuti kip “Oplakivanje Krista”, koji potječe s kraja 15. ili iz prve polovice 16. stoljeća te barokne bočne oltare i propovjedaonicu iz 1777. godine.
Kapela Svetog Vida u Komoru Začretskom
Spominje se već u prvom popisu kapela iz 1334. godine pod nazivom Capella sancti Viti de Krapina. Sadašnji oltar podignut je u čast Svetom Vidu 1718. godine. Kapela ima i oltare Svetog Donata, Blažene Djevice Marije – Kraljice Krunice te kapelice Svetog Izidora i Svetog Roka. Glavno proštenje održava se u kapelici, u nedjelju, nakon 15. lipnja.
Kapela Blažene Djevice Marije u Klupcima
Postojala je već 1502. godine, a prvi put se spominje u zapisima kanonske vizitacije 1639. godine. Vrijedan je barokni oltar Blažene Djevice Marije. Pobočni oltari posvećeni su svetom Ivanu apostolu i evanđelistu i svetom Leonardu.
Kapela Svete Ane u Završju Začretskom
Pretpostavlja se da je kapela postojala već u drugoj polovicu 16. stoljeća, a prvi se put spominje u zapisu kanonske vizitacije 1627. godine. Glavni oltar posvećen je svetoj Ani, majci Blažene Djevice Marije, a pobočni oltari svetom Vinku i svetom Joakimu. Vrijedne su zidne slike u samom svetištu kapele.
Dvorac Sveti Križ Začretje
U neposrednoj blizini župne crkve Sv. Križa nalazi se kasnobarokni dvorac ponešto neobična tlocrta u obliku slova “V”. Početkom 18. stoljeća dvorac je pripadao obitelji Keglević koja je na tom istom mjestu već 1662. godine imala stariju kuriju, poslije uklopljenu u sjeverno krilo novog zdanja. Početkom 18. stoljeća u dvorcu je rođena Katarina pl. Keglević. Udajom postaje Patačić, a bila je jedna od rijetkih pjesnikinja plemkinja koja je pisala pjesme narodnim jezikom.
Udajom Marije Keglević rođene Drašković za Petra Troyla Sermagea 16.7.1775. god. dvorac u sljedećem trima naraštajima postaje sijelo ove obitelji francuskog podrijetla. Grof Voykffy, koji je neko vrijeme bio oženjen Rebeccom Sermage, sagradio je južni dio dvorca i spojni toranj. Godine 1832. Henrieta Sermage se u Berlinu udala za grofa Schlippenbacha i doselila u Sveti Križ Začretje. Nakon njegove smrti 1886. ona se vraća u Berlin, a dvorac kupuje barun Janko Vranyczany Dobrinović. On je unaprijedio vlastelinstvo i pripojio mu dobra Puhakovec i Šenjugovo. U drvenoj kuriji u Puhakovcu umro je čovjek koji je u saboru prvi progovorio hrvatskim jezikom – Ivan Kukuljević Sakcinski, a u Šenjugovu je djetinjstvo i mladost provela prva hrvatska novinarka i poznata književnica Marija Jurić Zagorka, jer joj je otac bio upravitelj imanja. Obitelj Vranyczany predaje dvorac 1938. godine Banovini Savskoj. Nakon toga dvorac dolazi u vlasništvo Poljoprivredne zadruge loja ga prodaje današnjem vlasniku Janku Mršiću Flogelu.
Dvorac Mirkovec
U neposrednoj blizini Svetog Križa Začretja smjestio se drugi dvorac, Mirkovec. Plemićko dobro je dobilo po obitelji Mirkovci koja ga je posjedovala u 16. i 17. stoljeću. Uz dvorac postoji jezero i rasadnik ukrasnog bilja, koji je zasadila obitelj Vranyczany. Dvorac je bio u vlasništvu te obitelji od 1886. godine, a danas služi kao socijalna ustanova za nezbrinute starije osobe.
Na kulturu su značajno utjecali svećenici koji su nerijetko bili jedini pismeni ljudi. I tu je naše mjesto imalo sreće. Već u 17. stoljeću spominje se u okviru crkve “učitelj”, ali ne i škola. Zahtjev Županijskoj skupštini u Varaždinu za otvaranjem škole već davne 1834. godine podnosi župnik Ivan Bradica, čije ime danas nosi crkveni pjevački zbor. Iz Varaždina je stigao pozitivan odgovor, ali i uvjeti: treba izgraditi školu, naći učitelja i osigurati mu plaću. Te su pripreme trajale četiri godine i 13. travnja 1838. počinje u našem mjestu djelovati pučka škola. Prvi učitelj bijaše Antun Špoljar, koji je već iste godine umro u dobi od 34 godine. Pokopan je na starom groblju. Veliki trag iza sebe ostavio je učitelj Oskar Wolfl koji je došao u mjesto 1913. godine i sa sobom donio fotoaparat. Zahvaljujući tomu, u školskoj spomenici i danas postoji opsežna fotodokumentacija. Uz ime Oskara Wolfla vezano je i otvorenje nove školske zgrade na trgu 1914. godine, nabava prvog kinoprojektora i radija 1924. godine, uređenje školskog kupališta 1927. godine uz obvezantno tjedno kupanje djece, održavanje predavanja uz filmove za djecu i odrasle (bile su istaknute teme: alkoholizam, higijena i zdrava pitka voda). Njegovim zaslugama na trgu je 1928. godine osposobljen prvi higijenski zdenac, na čijem mjestu se nalazi današnja fontana. Godine 1929. Wolfl otvara školsku ambulantu, koja je u to doba bila prava rijetkost. Potreba za prostorom se iz godine u godinu povećava pa se za školske potrebe koristi i dvorac. Godine 1974. mjesto dobiva novu školsku zgradu koja je uvrštena u “Enciklopediju hrvatske umjetnosti” (Zagreb, 1969.) kao građevina od osobite važnosti za arhitekturu.
Osnovna škola Sveti Križ Začretje
Osim te škole u Svetom Križu Začretju, djeca s područja općine danas polaze i u područne škole u Temovcu, Kozjaku, Sekirišću i Mirkovcu. Škola je dobila niz priznanja, nagrada, plaketa i povelja za rezultate postignute u odgoju i obrazovanju svojih učenika, za postignute rezultate na županijskoj i državnoj razini. Nastavni kadar od jednog učitelja iz 19. stoljeća povećao se i danas na poslovima odgoja i obrazovanja radi 20 učitelja u razrednoj nastavi i 18 učitelja u predmetnoj nastavi, sa stručnim suradnicima, pedagogom, psihologom i knjižničarem, dakle 43 učitelja i stručnih suradnika od ukupno 58 zaposlenih.
Od 1876. godine u kući Pavla Fizira djeluje čitaonica koja je značajno utjecala na kulturni razvoj mjesta. Prema sačuvanim pravilima iz onog doba zadatak čitaonice bio je širenje pismenosti. Čitaonica je bila pretplaćena na 6 dnevnih listova. Na “večerima knjige” raspravljalo se o novim knjigama što su ih članovi pročitali. Od 1977. godine knjižnica se seli u današnje prostorije, u zgradu bivše škole na trgu, i uspješno nastavlja svoje kulturno djelovane.
Muzej Žitnica
Mjesto je ušlo u novo tisućljeće obnavljajući zgradu žitnice, izgrađenu 1796. godine. Uz pomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske stvorena je mogućnost za otvorenje Muzeja žitnica. U muzeju je svoje mjesto našao jedan od najpoznatijih živućih Svetokrižana, akademski slikar, jedan od najvećih hrvatskih crtača i grafičara, Ivan Lovrenčić. Poklonio je mjestu 99 slika. U žitnici se nalaze i izložbe etnološke grupe “Zvirek”. Od konoplje do narodne nošnje, Hiža moje bake i Božić u hiži moje bake. Osim tih postava u Muzeju Žitnice, u zgradi osnovne škole postoji stalna postava slika Ivana Lovrenčića, ali i izložba karikatura jednog od vodećih hrvatskih karikaturista, rođenog Svetokrižana Rudija Stipkovića. I on je svoje radove poklonio našoj školi.
Panorama Svetog Križa Začretja
Posjetitelji Svetog Križa Začretja mogu razgledati vrijednu privatnu zbirku hladnog i vatrenog oružja, stare povelje, ugovore, pisma i fotografije gospodina Stjepana Jačmenice, oca poznate kajkavske pjesnikinje Verice Jačmenice Jazbec.
